Posvećen je ženama koje su navikle živjeti iznutra. Autorsko mišljenje je subjektivno, imate pravo ne složiti se s njim.

Ne prestajem se pitati koliko je priroda žena i muškaraca različita, samo dva različita planeta. Ono što muškarac može razviti kao muškarac, žena je sposobna nanijeti štetu, ono što će žena biti za dobro, muškarac neće imati koristi. Sve više shvaćam koliko je ukusno i divno biti žena ovdje i sada. I žao mi je što se to mora naučiti kako bi tijelo zapamtilo i zapamtilo koliko može biti dobro, ugodno i sretno.

Žao mi je i što se to ne uči u školama, jer smatram da je zaista važno reći osobi kako treba živjeti u skladu sa svojom prirodom (prirodom tijela i jedinstvenom prirodom duše). Uveo bih zasebne discipline na tu temu i možda bi tada u našoj zemlji povremeno bilo više sretnih ljudi. Sretan, nije slomljen od sustava.

A ako muškarac raste kroz prepreke, tada se žena otkriva kroz ljubav i zadovoljstvo. Da, naravno, životne lekcije i poteškoće ionako nisu otkazane, bit će, cijelo je pitanje kako se odnositi prema ovome i kako se odnositi prema sebi kada se to dogodi. Gornja izjava nije moja, ali testirala sam je u praksi i stekla povjerenje, jer postoji nešto s čime se može usporediti, prolazeći mentalno kroz osjetilno i životno iskustvo.

Krenimo od vrtića. Vrlo rano buđenje, koje me iscrpilo, apsolutno se nisam naspavao, neukusna hrana na silu punjena (nećete napustiti stol dok je ne pojedete. A onda je počela bitka moje tvrdoglavosti i tvrdoglavosti učiteljice). Hodajte smrznuti – nikoga nije briga, još 20 minuta i idemo u grupu.

Tihi sat, spavaj, moraš! I nije važno što imate puno energije za spavanje. I njima je napuklo dupe, kako ne bi čavrljali sa susjedom na krevetu. Zatim škola i opet kronični nedostatak sna. Ne možete riješiti zagonetke iz fizike? Nikoga nije briga, sjedite i učite, trebalo bi ih biti 4! (Hvala Bogu, učiteljica je shvatila da moj mozak to nije u stanju probaviti i stavio je 4 u četvrtinu samo za lijepe oči).

Razdoblje? Boli li vas trbuh? Samo se želite opustiti? (što je sasvim zdravo i prirodno za ovo razdoblje. Da miruje). Sjednite, napišite svoju prezentaciju, morate učiti, a ne gledati kroz prozor. Umorite li se nakon škole? Nikoga nije briga, sjedite i radite domaću zadaću za sutra do mraka, da, i u subotu također. Ne znate kako i ne želite skakati, trčati kilometre? Ne znam ništa, imamo lekciju, trčite, inače je nezadovoljavajuće. I kako mi je jednom rekao moj učitelj tjelesnog: “Dao sam sve od sebe sa svojim mjesečnim sportom, plivao u bazenu, pa ovo nije razlog da uopće ne odem na tjelesni!” (Primijetit ću da su žene-tjelesni treneri, prema mom sjećanju i mojim zapažanjima, izgrađene prema muškom tipu. Ponašaju se, kreću se i govore kao muškarci).

U nedjelju jednog dana možete se odmoriti, ali ne zaboravite očistiti kuću, jer kuća mora biti čista. Nije važno što ne želite, samo želite spavati i ne raditi ništa. I nemoj misliti. A onda, u odrasloj dobi, razvijete upornu averziju prema čišćenju, jer ste zbog toga uvijek bili silovani. Evo posljedica prevladavanja.

Društvo od djetinjstva postavlja bijesan ritam, i za dječake i za djevojčice. Sve isto. Apsolutno nema vremena čuti sebe, svoje tijelo. U mojoj glavi “odličan učenik” bila je samo želja za postizanjem i pobjedom. Naravno, prema muškom principu: uhvatiti korak, primijeniti super-napore, maksimalno istisnuti svoj resurs, progurati se, izvesti podvig, dobiti. I tako u krugu, dobro je što mi se život ipak svidio, to mi je olakšalo stvari. I ocjena njihovog uspjeha bila je fiksirana prema istim, muškim, društvenim kriterijima.

I vjerovao sam da je to jedini ispravan put za moj razvoj. Neću reći da sam bio nesretan, naprosto, jednostavno se nisam osjećao, a kad sam došao na terapiju i tjelesne prakse, otkrio sam da mi je tijelo u stegnutom, praznom stanju. Slomila sam se, nisam ni primijetila da je još tri godine nešto pošlo po zlu. Nisam znala gotovo ništa o svom ženskom tijelu i jedva sam disala, zato sam se bojala i nisam si dopuštala život.

I tada sam otkrio da je kronična ukočenost i praznina, u načelu, normalno stanje svih žena oko mene, od djetinjstva koje su hodale muškim putem askeze i svladavanja. Nitko od njih nema pojma da se žena otkriva kroz zadovoljstvo i ljubav, da se ne treba samljeti stresima, da je nešto u sustavu u kvaru. Može li žensko tijelo biti sretno kad živi poput muškarca i pokušava se razvijati na ovaj način?

Sumnjam. To je dijelom i razlog zašto, mislim, žene imaju toliko strahova (nedostatak ukorijenjenosti, utemeljenosti), potisnute emocije koje treba prihvatiti. I također divlja napetost u trbuhu, težak porod, PMS i postporođajna depresija, dok mnogi opisuju stanje trudnoće kao mirno i puno blaženstva. Da, jer u ovom trenutku u vama je puno Boga, a sva ta harmonija izdana je na kredit, što će vam najvjerojatnije poslije nedostajati. Čega ćete se sa zanosom početi sjećati: iskustvo ljubavi, majčinstva ili kako ste se nadali nagradi na poslu? Znamo i znamo biti muškarci (od rata, kada su naše prabake morale postati takve), a nitko ne zna što je ženska priroda, nitko nam nije rekao.

Čini mi se da nije dovoljno izgubiti nevinost, oženiti se i roditi.

Poznajem hrpu žena koje su, barem, nekako prošle kroz sve te faze inicijacije i još uvijek bile nesretne, jer navika patnje i prevladavanja nije nestala nigdje. I već se brak raspada, jer se dva muškarca u obitelji ne mogu slagati, a nema ni kontakta s djecom, a ona posljednjom snagom radi za ljekarne i kozmetičke salone, pokušavajući biti učinkovita uvijek i svugdje, ali spoznaja nikada nije došla. Budući da mi model, kako je ispravno, nije bio pred očima, znanje nema odakle doći i usporediti ga ni s čim.

Postao sam jasan protivnik prisile. Kao žena, sve se manje prisiljavam da nešto učinim, iako energiju da se slomim i ponovim, bez obzira na to želite li vi to ili ne, imam, uvijek sam to radila i uglavnom živjela po principu “Moram”, a ne “želim”. Ali tijelo, koje zna kako to učiniti ispravno, više mu ne dopušta da se ovako ponaša i buni se. I jedino na što vrijedi obratiti pažnju jest tražiti zadovoljstvo u svemu što vas okružuje, čak i na satovima. A ako odjednom doživim krizu ili sam zbog nekih okolnosti prisiljen učiniti ono što ne želim, pokušat ću se nakon toga nadoknaditi time opuštajućim praksama.

Na primjer, ako mrzite pranje posuđa i čišćenje, ovom procesu možete dodati i ugodne trenutke (mirisno, ekološko sredstvo za čišćenje s eteričnim uljima, svijetle rukavice i spužve, pjevanje tijekom procesa, šalice i tanjuri koje želite dodirivati ​​i održavati čistom, ugodnu temperaturu vode). Čak i ako žena voli biti na muškim polovima zbog svog karaktera i temperamenta, onda također može ostati na njima iz zadovoljstva. Kontrolirati ljude iz čovječanstva, uživajući u stanju gospodarice, poslovati iz ljubavi i koristi za svijet, trčati, jer ovo je za vas osobno meditacija i usklađivanje, a ne mučenje s kolosalnim gubicima energije radi vitka figura. No, što više opuštanja, pažnje nutarnji život tijela i vaše emocije, manje želite ući u muško.

Jednom sam imala razdoblje dok sam se bavila jogom. Svidio mi se trening snage, nakon njih sam osjetio da mogu pomicati planine i gomilati se na luli, toliko je snage i … napetosti bilo u mom tijelu. A kad mi jogiji govore o duhovnom svijetu i potpunoj odvojenosti od svega i svakoga, u takvim trenucima pomislim kako bi bilo kul kupiti voće i koje je ulje bolje uliti u večernju kupku.

I također da tamo, u pozadini, svira lijepa pjesma, da snijeg danas svjetluca kao nikada prije, da morate napisati blog, koju haljinu odjenuti sutra i koju šminku napraviti ispod nje, da vrijedi prokuhati kakao i, prekriven dekom, pogledati sam film tijekom kojeg ću se nasmijati. Jer žena je o materijalnom, pa tek onda o duhovnom. Za muškarce je, naprotiv, asketski put joge toliko prikladan za mnoge od njih.

Tijelo mi se smanjuje kad mi kažu da uvijek moram biti učinkovit, u poslovnom smislu, koliko novca moram zaraditi da bih dobio ono što želim (s obzirom na to da sam prije zarađivao novac znojem i krvlju, po – muški, ne plaćajući pozornost na devastaciju) ili, naprotiv, da je sve materijalno raspadnuto i da morate biti s Bogom. Htio bih u takvim trenucima pitati: s kojim je to Bogom? Bog je sve što me okružuje. Bog je ljubav i možete je provesti ovdje i sada na zemlji, kamo trebate pobjeći? U koja se hodočašća umiješati, u koji zid udariti glavom?

Shvatio sam da u dugim i nepotrebnim strogostima žena gubi energiju koju se može akumulirati i potrošiti na zdravlje, ljepotu i prosperitet. U protivnom možete postati suh, beživotni potok. Imajte poštovanja i suosjećanja prema sebi i drugima, uživajte, usporite, opustite se, živite od ovog stanja. Tada postoji mnogo snage za ljubav. Imate li snage voljeti kad ste uvijek na rubu preživljavanja? Razmišljajući o tome zašto sam ovdje i što moram učiniti kako bih dostojno živjela, zahvaljujući svojim učiteljima, shvatila sam da je ženski put učenje naučiti voljeti onako kako Bog voli. Prvo, ispunivši se do vrha ovom ljubavlju, zatim druge i cijeli svijet.