Zamislite ovu anegdotsku situaciju. Skijaška utrka. Sportaši na startu. I odjednom dolazi drugi sportaš. Nema skija. I općenito u plivačkim naočalama i kupaćem kostimu. Ali s punom odlučnošću želi sudjelovati u utrkama i pobijediti. Viče, kažu, ovo je moje, ja ću sada biti pobjednik! Bosonogi i polugoli muškarac na hladnoći na početku skijaškog trčanja.

Kako se takva osoba može nazvati? Ima li ovdje šanse uspjeti? Čak i općenito – započeti utrku, a kamoli doći do kraja? Sa sobom nema skije. Hoće li mu biti dopušteno natjecanje? Hoće li mu to dobro doći? Ili će se prehladiti, razboljeti i otići u krevet s temperaturom? Što će tamo učiniti, čak i ako bude primljen? Hoće li trčati? Hoće li voziti na trbuhu? Kako će mu trening plivanja pomoći?

Uostalom, on je doista sportaš, možda i profesionalac, njegove plivačke naočale, šešir i kupaći kostim mogu biti najbolje društvo, mogu biti vrlo kvalitetne, skupe. Možda je čak i u njima, na plivačkim natjecanjima, uvijek imao sreće. I trening ove osobe može biti izvrstan – opet u plivanju. Što je onda loše u skijanju?

Uostalom, sve je jednostavno – samo je došao na krivo mjesto, uzeo nešto sa sobom, pripremio se na pogrešnu stvar. I to je logično, ne izgleda čudno. Zašto nam se onda čini čudnim da žene trebaju dobiti posebno, žensko obrazovanje? Da moramo biti žene – biti na svom mjestu, raditi svoj posao? Da svatko od nas – muškarci i žene – ima svoje mjesto, svoj put i vlastite načine prolaska tim putem?

Zašto dolazimo u obitelj da budemo supruga i majka s diplomom inženjera i prava, vjerujući da je to dovoljno? Ne razlikujemo se od osobe s perajama na skijaškoj utrci. Samo što je prosječnom oku razlika manje uočljiva.

No o sretnom obiteljskom životu sanjamo od malih nogu. Djevojčice već zamišljaju svog muža, djecu, svoj život. I stvarno žele da se svi ti snovi ostvare i postanu njihov život. Odnosno, za nas je zaista važno nastupiti na ovoj skijaškoj utrci, i, štoviše, dostojno nastupiti. Možda bismo trebali otići tamo gdje će nam sve što imamo biti od koristi? Gdje ljudi idu plivati, noseći iste kupaće kostime i naočale za plivanje?

Trebali bismo se preorijentirati – to znači promijeniti svoju unutarnju ideju o sebi i svojoj ulozi. Tko se osjećate da ste? A koga biste voljeli osjetiti? Tko si rođen na ovom svijetu? A tko pokušavaš postati?

Tko ste vi u svojim osjećajima, samo cvijet koji će jednoga dana jednostavno izblijediti? Ili je riječ o moćnom hrastu koji toliko drži na sebi? Ili se osjećate kao čičak – ne shvaćate, ali brzo napuni sve? Možete li se i dalje osjećati kao žena -mrkva ili rotkvica, s brzim izgaranjem i jednom berbom, grmom ruže s trnjem i ponekad cvjetovima koji se pojavljuju uz odgovarajuću njegu, crnogoričnim borom – visokim i izdržljivim?

Po mom shvaćanju, prava ženstvenost više liči na neku vrstu voćke. Drvo, jer u njemu ima puno snage i moći.

I u isto vrijeme plodonosna, jer prava ženstvenost nikada nije samo za nju samu. Jedna od komponenti ženstvenosti je želja nahraniti sve, uključujući sebe i svoju energiju. Štoviše, naša žetva sazrijeva više puta. I prije nego što urodimo, vrlo lijepo cvjetamo – sjećate li se sakure ili cvjetajućih stabala naranče?

A nema žena-rotkvica i žena-hrastova. Ima onih koji iz nekog razloga pokušavaju reprogramirati svoj unutarnji kod – i postati ono što nisu rođeni, koje nikada neće ni približiti. Netko mu je tvrdoglavo odrezao cvjetne grane da ne daj Bože, nitko ne bi pomislio da su lijepe i da mogu uroditi plodom. Netko ne želi svakoga nahraniti svojim plodovima i stoga se na sve moguće načine pokušava riješiti takve prilike. Netko pokušava uzgajati šljive ili trešnje umjesto jabuka. I netko je zabrinut da ne rastu lubenice, nego breskve. Život moderne žene je toliko težak, svi ne možemo shvatiti kako se ponašamo prema sebi, trebamo li cvjetati, moramo li uroditi plodom – i koliko.

Što postaje naše voće? Zašto rastemo, sazrijevamo i cvjetamo?

Djeca

Oni mogu doći na ovaj svijet samo kroz ženu i kroz njeno tijelo. Nema drugih mogućnosti, iako znanstvenici iz nekog razloga marljivo rade na tome. Ponekad prekasno shvatimo da je to jedan od naših glavnih plodova. Na primjer, poznajem mnoge primjere obitelji koje su prekasno počele rađati – i rodile bez prekidanja što je dulje moguće (najčešće su imale najviše 2-3 djece s razlikom godišnje s nečim). I mnogi su bili jako zabrinuti što su rodili tako malo djece

Obitelj

Žena je kojoj je potrebna obitelj, žena je ta koja odlučuje hoće li biti obitelj ili ne. Ako žena ne želi, neće biti ni obitelji. Znam mnogo primjera kada je odlučila da joj je dosta – i sve se srušilo. Nasuprot tome, kada je htjela održati vezu, obitelj je imala dobre šanse. Sva ženska priroda ostvaruje se u obitelji, pa iako iznutra može biti teško, obitelj je i dalje pokazatelj zrelosti.

Zamislite, hoće li na polju biti stablo jabuke čije su grane pune slatkih jabuka, hoće li ostati sama? Zar nema nekoga tko se želi pojesti ovim zrelim plodovima? A ako jabuka cijelo vrijeme nešto čeka, kažu, doći će netko tko je gladan, hoću li početi uzgajati jabuke? Ima li šanse da netko bude s njom?

Obiteljsko ognjište

Ugodan dom u kojem želite biti, u koji želite posjetiti, gdje se odrasla djeca rado vraćaju za vikend – ovo je također jedan od plodova naše ženske biti. Samo žena može nastaniti prostor, ukrasiti ga, učiniti ne samo udobnim, već i ugodnim, brinuti se o sitnicama. Cijeli život možete živjeti i u hotelu i na ulici. Ali morate priznati da je vaš mali ugodni kutak u kojem živi energija obitelji, sjećanja, radosti i brige vrlo vrijedan, osobito sada.

Odnosi

Svaka veza je ženska zona utjecaja. Zrela žena je ona koja ima odnose u svim smjerovima. I s roditeljima, i s muževim roditeljima, i sa supružnikom, i s djecom, i s prijateljima, i sa susjedima, i s muževim kolegama.

Ovdje svi imamo prostora za rast, jer u suvremenom svijetu, u velikim gradovima, nema odnosa. Susjedi se ne poznaju, komunikacija je na poslu formalna, kod kuće uopće nema komunikacije (umorni smo).

Mudrost

Kažu da svatko od nas za sebe bira jedan od dva puta, jednu od dvije mogućnosti odnosa s vremenom. Ili ide u starost, ili u mudrost. A mudrost – svakodnevna, duboka, toliko nam potrebna – prirodni je plod ženstvenosti koja je odabrala pravi put. Takve mudre (nisu pametne, naime mudre!) Žene vrijede zlata. Oni sami ne daju savjete zdesna nalijevo. Ali ako im postavite pitanje, možete dobiti mnogo

Kreativnosti – i plodove ove kreativnosti

Kreativnost je ženska energija. Poznajete mnogo muških kreatora, zar ne? A to je često zbunjujuće. No, pogledajte, mnogi doista briljantni stvaratelji imali su ogroman raspon ženskih kvaliteta – a neki potpuno drugačije orijentacije. Jer kreativnost je naš život s vama. A njegovi plodovi su i remek -djela koja stvaramo, i sam proces kreativnosti, koji puni i nadahnjuje

dobročinstvo

Kod žena srce boli kad vidi teškoće oko sebe i one kojima je potrebna njezina pomoć. Neki od nas su izolirani unutar svoje obitelji, pomažu samo „svojim“, zanemarujući „strance“. Ali zrela žena je ona čije srce nije grubo i koja u svom životu nalazi mjesto za dobročinstvo. Postaje volonter, hrani gladne, pomaže ugroženima u svemu što može, usvaja siročad. Toliko je prostora za dobročinstvo ako je srce otvoreno!

Takvi plodovi mogu izrasti na drvetu ženstvenosti – u svoje vrijeme.

Ali sa drvetom možete drugačije. Koliko vrijedi kilogram jabuka? A stol od prirodnog drveta? Možda je sada mnogo isplativije postati stol nego cvjetati svake godine, trošiti energiju na sazrijevanje usjeva? Mnogi to čine. Ali što je krajnji rezultat? Drvo na stolu je mrtvo. Ne može više disati, cvjetati, donositi plodove.

Slično, žene se u potrazi za profitom ponekad ubijaju, čuvajući svoju dušu u tijelu koje stalno negdje trči.

Oči su im prazne, nemaju vitalnosti, ali uspješne su i učinkovite – pa čak ni tada ne uvijek. Ponekad, nakon što su cijeli život trčali poput nekakvog maratona, na cilju su razočarani – ostavljeni beskorisni, uništeni, s mirovinom u ruci (od koje se ne može živjeti), s narušenim odnosima. Ajme. I ništa se ne može premotati, popraviti. Ostaje samo shvatiti kako dostojno proživjeti ostatak ovog života, koji će plodovi još imati vremena sazrijeti na naših nekoliko grana.

Jednom mi je muškarac rekao da ima samo jedan uvjet za svoju buduću ženu, a to je još uvijek vrlo teško pronaći. Iznenadio sam se i upitao što očekuje tako posebno. Nije se pokazalo ništa posebno. Samo bi želio imati pokraj sebe živu ženu. Živ, a ne robot ili zombi. Ona koja možda nije uvijek ugodna, ali sadrži sve ono što nema u drugima – meku moć, žensku energiju.

I u pravu je, isprva sam se nacerila, kažu, ne može biti. Što bi moglo biti lakše – pronaći živu ženu! Da, ima ih dosta! A onda je počela provirivati ​​u prolaznice, a ja sam se uplašio. Prazne oči, pokretna tijela bez znakova života na stroju …

Naravno, s nama je lakše nego sa drvetom. Srušeno drvo nikada neće oživjeti. Žena može ponovno oživjeti, iako to nije lako. Ona ne samo da može malo oživjeti, već i imati vremena dati neku vrstu žetve, iako male. Uostalom, poziv voćke je davati zrele plodove, hraniti ih svuda unaokolo. Odnosno, ostati ono što jesi – voćka.

A poziv žene je ostati žena, biti žena, sazrijeti, postati mudrija i ne podleći provokacijama vanjskog svijeta, koje pokušavaju obezvrijediti našu žensku ulogu.